2011-01-22

Ivica Fren Bene Apatić

PISMO KOJE TI NISAM NIKAD POSLAO !

Ono jutro odlazio sam u glavi mi
inat i ponos hrvatski samo bio.

Ono jutro kad sam odlazio srce
mi ljubavi ispunjeno bilo prema Domovini,
a ponajviše prema tebi ljubavi moja ,
za kćer našu i sinu još nerođenom.

Da sam tada znao ,
što sada znam u trenutku moje smrti ,
da vas nikad vidjet neću.

Jer sad kad umrem ,
odnjet ču sa sobom riječi koje
ti za života nisam rekao.

Sad da mogu ih izreći prekasno je ,
oprosti mi zbog praznine što nas djeli .

Pismo koje ti nikad nisam poslao ženo voljena ,
sad je samnom u humku .

Pisao sam ti ga na bolničkom krevetu ,
ranjenog tjela .

Znao sam da za mene rat je završio ,
čekao dana povratka kući tebi voljena.

Dali sudbina kleta ili ljudska zlob
što nas zauvjek odvoji,
što nas nemoćne u hladnu
mračnu jamu baci .

Imam samo riječi ;
Bože čuvaj mi obitelj moju ,
moj život je sad u rukama krvnika .

Kad te pitaju sine odakle si ,
ti im reci iz najljepše ravnice u Hrvatskoj.

Ti si moje srce , ti si moja krv ,
ti sine voljeni izvini meni ,
ali njima nikad ne zaboravi ,
to što ti nisu dozvolili da me upoznaš.

Sine ti sad sestru čuvaj ,
čuvaj majku svoju , jer ona će ti reći ;
dio života , dio prošlosti,
dio budućnosti ostat će u Vama djeco moja.

Ma kuda u svijetu da se krećete djeco ,
da u tuđini živite , ljubav moja Vas prati ,
ona je u Vama , ona je oko Vas .

Vi je samo trebate ugledati ,
uzeti je i pružiti svome djetetu ,
kojeg ja nikad svojim očima vidjet neću ,
ali opet znam osjećam i
mislim ovaj zadnji trenutak
života svoga zemaljskog .

Ljubavi moja ,
slike života mi sad u sekundama prolaze ,
sve bi dao da to jutro nisam od Vas otišao ,
Vas napustio za Dom za Zastavu .

Ali tada sam osjećao dužnost
koju sam morao dati od sebe ,
a zanemario dužnost prema Vama .

Ako ikad moje mrtvo tjelo u
tom humku nađeš u ljevom đepu ,
tu di srce moje nekad kucalo je ,
tu je pismo koje ti nisam nikad poslao !!!

Ivica Apatić –bene37+